Osim za pacijenta kao pojedinca, ogroman je značaj ortopedije za neko društvo, odnosno zdravlje populacije u cjelini. Ortopedski pacijenti, u najvećem broju slučajeva nemaju skraćen životni vijek ali imaju smanjenu funkcionalnost, što ima za posljedicu da je ortopedskim bolestima/povredama uzrokovano oko 40% svih radnih nesposobnosti i rehabilitacija, 20% svih bolničkih troškova i 30% odštetnih zahtjeva. Uz to, postoji stalni rast životne dobi pacijenata i njihovih očekivanja, zdravstveni kapaciteti su ograničeni, a mogućnosti tretmana raznolike.

Zbog svega navedenog neophodan je racionalan pristup ovom problemu, brz i efikasan tretman, uz edukativne programe i mjere prevencije. U ortopediji bitno je shvatiti statičku ili kinetičku pozadinu tegoba lokomotornog aparata, dokazati-potvrditi ih odgovarajućom dijagnostičkom metodom i djelovati shodno njihovom uzroku i terapijskim mogućnostima.