Pet do deset procenata populacije preko 60 godina biva pogođen ovim problemom u različitom stepenu i u zavisnosti od različitih geografskih područja.

Klinički ovo stanje se karakteriše bolom u predjelu regije kuka najčešće preponskog dijela kao i ponekad propagacijom bola u predjelu medijalne strane koljena. U početku se bol javlja pri pokretima u kasnijim fazama se povećava, da bi se na kraju pacijenti žalili na bolove i u miru.

Obim pokreta postaje ograničen i to naročito u abdukciji i unutrašnjoj rotaciji da bi na kraju obim pokreta bio smanjen u svim pravcima sa razvijenom fleksionom kontrakturom. Hramanje kao jedan od karakterističnih znakova nastaje zbog ukočenosti u predjelu oboljelog zgloba, skraćenja ekstremiteta zbog gubitka kongruencije glave butne kosti i zbog posljedične slabosti mišićnih struktura.

Radiološki se mogu zapaziti suženje zglobne pukotine, pojava osteofita, pojava subhondralne skleroze i cistično izmenjene koštane strukture zahvaćenog zgloba.

Primarni osteoartritisi nastaju kao primarne bolesti na terenu zdravog kuka bez prethodnog oboljenja kuka. Predpostavlja se da bavljenje teškim fizičkim poslovima, prekomjerne sportske aktivnosti, slabost hrskavičavih struktura mogu odigrati patogenetsku ulogu u pojavi ovog oblika osteoartritisa.

Sekundarni osteoartritis kuka

Ovaj tip osteoartritisa je uzrokovan prethodnom pojavom oboljenja ili kongenitalnim poremećajem kuka. Tu spadaju kongenitalna displazija (razvojni poremećaj kuka), coxa vara, sistemske koštane bolesti, pojava gihta ili pseudogihta, hematološka oboljenja (hemofilija). Većina ovih stanja dovode do promjene odnosa zglobnih površina, funkcije samog zgloba kao i gubitka kvaliteta hrskavice.

Stečena stanja kao Mb.Perthes, epifizeoliza glave butne kosti, trauma, tumori, infekcije koštano - zglobnog sistema, osteonekroza glave butne kosti mogu takođe dovesti do pojave sekundarnog osteoartritisa kuka. Zapaljenja koja uzrokuju osteoartritis mogu biti septičnog, specifičnog i aseptičnog porijekla (RA, Mb.Bechterew, sistemski lupus).

Terapijski pristup zavisi od tipa. Kod sekundarnih oblika, oboljeli kuk je obično već više puta liječen, promene na ovako izmjenjenom kuku nastaju mnogo ranije nego kod primarnog osteo artritsa. U svakom slučaju liječenje započinje konzervativnom terapijom u smislu davanja analgetske terapije (NSAIL), zatim u slućaju ranih faza bolesti gdje još uvek postoji dobra kongruencija zglobnih površina indikovano je davati preparate na bazi huijaluronske kiseline, zatim Orthokin terapiju.

Ranije se koristila lokalna kortikosteroidna terapija u liječenju ali se ona danas praktično ne koristi. Takođe i fizikalna terapija ima značajnu ulogu kako u kombinaciji za konzervativnom terapijom, tako i nakon hirurškog liječenja. Kao krajnja terapijska metoda koristi se hirurško liječenje gdje se ova stanja liječe upotrebom endoproteza kuka. Implantacijom endoproteze pacijent se rešava bola, život postaje značajno kvalitetniji, i praktično se pacijent vraća na nivo aktivnosti koji odgovara za dob.